Ucesnici i svjedoci

OMER KURPEJOVIC

Iz reportaže Radija Crne Gore
Autora: Bora Raicevica

Zakucali smo na vrata osrednjeg podgorickog stana na kojima je pisalo: Omer Kurpejovic.
Citamo ime poluglasno, i za jedan tren, kao u nekom presudnom momentu, vracamo film sjecanja na Rožaje sa svježim fasadama tek završenih zgrada, na kombinat „Gornji Ibar“ u punoj brzini, ogromne gomade od balvana, koje su capini vješto krotili iz divljine raskošne Hajle. A ispod Hajle, kao iz pupoljka, naglo se od kasabe razvijala varoš i rascvjetavao život. Tim ubrzanim ritmom prispijevaju generacije majstora, zanatlija, školaraca, sportista, muzicara i folklorista „Vrela Ibra“ ; izvora mladosti, svježine, snage i ljepote.
Zato se i pitamo, zašto neka sjecanja tako uporno traju u nama. Otkrivamo ih s godinama, kako izlaze kao pojedinosti u slikama, kao zamišljenim varnicama iz davno zapretanog zavicajnog ognjišta. Javljaju se te slike i ovog poznog zimskog datuma 2009.godine i u našem sagovorniku Omeru Kurpejovicu kao retrospektiva zavicajnog sela Srdjana u rožajskom kraju.
Pod krovom jedne od devet kuca u Srdjanu, živjelo se tada skromno, uz bogatstvo sloge, mašte, legende i price. Imali su i prva saznanja o precima, koji su kao Pejovici, doselili iz Ceklina. Zadugo su i u državnim knjigama nosili to prezime. A doživotno, Omer nosi sjecanja na rodnu kucu i život u njoj:
„ Kako ja znam, mi smo živjeli zajedno; otac i njegov stariji brat, zvao se Cano, a ja sam ga zvao Hadžo. Oca sam zvao babo. Nas je petoro djece bilo. Imao sam dva brata i dvije sestre. Jedan brat nam je umro mlad, u sedmoj godini. I mi smo više poštovalil amidžu i njegovu ženu, koja se zvala Halima. Bila je iz varoši, od Becovica. Ona nije imala djecu, i ne pamtim da sam u dušeku, (kreveta tada i nije bilo) da sam spavao kod mojih roditelja. Od prvog dana kako pamtim, spavao sam kod strine Halime i amidže.

• Opširnije •

Bijelo Polje – Izložba akademskih slikara Fatiha Hadžica i Mirze Župljanina iz Novog Pazara otvorena je u galeriji bjelopoljskog Centra za kulturu. Autori su se predstavili sa po 12 radova.
Otvarajuci postavku Kemal Music je rekao, da ove umjetnike, i pored toga što koriste razlicite likovne tehnike, povezuje dobro vladanje prostorom, osjecaj izraza i snaga poruke.
- Linorezi, suhe igle i kombinovane tehnike Fatiha Hadžica realisticno govore uglavnom o ostacima istocnjacke kulture u našim krajevima. Za ove motive Fatih ima oštro oko i sigurnu ruku. Zbog toga su njegova djela dinamicna i ne ostavljaju posmatraca ravnodušnim. Toj staroj, gotovo zaboravljenoj, arhitekturi u našim krajevima Hadžic je udahnuo novi život.
Mirza Župljanin stvara jedan novi, potpuno drugaciji, svijet pun kolorita i razlicitih boja, jedan snažan ekspresivni, veseli, svijet. Na njegovim slikama preovladava sve ono što okupira mladog covjeka. U tom koloritu, Župljanin gradi svoj svijet, traži svoj životni put. Ponekad ude u lavirint, ali, kako on to predstavlja kicicom, svako bespuce ima izlaz - kazao je Music.

U radijskoj Reportaži Bora Raicevica predstavljamo je život i profesionalni put Omera Kurpejovica jednog od zaslužnih pojedinaca za poratni razvoj savremene Crne Gore

Zakucali smo na vrata osrednjeg podgorickog stana na kojima je pisalo: Omer Kurpejovic.
Citamo ime poluglasno, i za jedan tren, kao u nekom presudnom momentu, vracamo film sjecanja na Rožaje sa svježim fasadama tek završenih zgrada, na kombinat „Gornji Ibar“ u punoj brzini, ogromne gomade od balvana, koje su capini vješto krotili iz divljine raskošne Hajle.

• Opširnije •

Povodom sve ucestalijih osporavanja prava Bosnjacima da svoj jezik imenuju njegovim historijskim imenom, okupljeni u Institutu za bosnjacke studije pri Maticnom odboru BZK "Preporod" u Sarajevu, saopcavamo javnosti da nas zajednicki stav o tom pitanju – koji ovjeravamo svojim potpisima – iskazuje sljedeca

P O V E L J A
o bosanskom jeziku

1. Bosanski jezik jeste jezik Bosnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom
osjecaju svojim.

2. Koriscenjem naziva bosanski jezik Bosnjaci slijede nominaciju svoga
jezika ciji se kontinuitet moze pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrdjen u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bosnjackoj usmenoj i pisanoj knjizevnosti te u razlicitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima.

3. Bez obzira na slicna ili razlicita misljenja o zajednickom i posebnom u
standardnim jezicima nastalim na temelju srednjojuznoslavenskog dijasistema – a koji cini glavninu juznoslavenske jezicke zajednice – smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova rijec o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bosnjaci bosanskim.

4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u politicke svrhe – kojih je u
pojedinim razdobljima proslosti Bosne bilo, uporedo s manipulacijama imenom bosnjackog naroda – kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom znacenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost koriscenja ovog naziva kod Bosnjaka u narodnosnom smislu.

5. Istrajavajuci na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bosnjaci u
Bosni i Hercegovini i sire ne ugrozavaju nicija prava niti prisvajaju nesto sto im ne pripada. U tom smislu, koriscenje naziva bosanski jezik ne ukljucuje nikakvu teznju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine.

6. Pokusaji da se Bosnjacima, umjesto historijski potvrdjenog te u praksi
usvojenog naziva bosanski jezik nametne bosnjacka nominacija jezika predstavljaju politiziranje koje je posljedica prezivjelog a neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bosnjacke nacionalne samosvojnosti.

7. Isticuci legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u
narodu ukorijenjenim imenom, Bosnjaci podrzavaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i sire, a smatraju dobrodoslim lingvisticka istrazivanja i zalaganja u kulturi koja ce omoguciti nase bolje upoznavanje i medjusobno uvazavanje. Potpisnici Povelje pozivaju politicke predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike i sve sudionike javne rijeci, a narocito prosvjetne radnike na svim razinama obrazovanja da podrze te u praksi zastupaju i provode nacela iznesena u ovom dokumentu.

Sarajevo, 21. 3. 2002.

Potpisnici Povelje (ukupno 60 potpisnika):
Ahmed Alicic, Nijaz Alispahic, Azra Begic, DJenana Buturovic, Mustafa Ceric, Ibrahim Cedic, Srebren Dizdar, Enes Durakovic, Ferida Durakovic, Nijaz Durakovic, Ibrahim Festic, Sacir Filandra, Muhamed Filipovic, Lamija Hadziosmanovic, Sabira Hadzovic, Resid Hafizovic, Hadzem Hajdarevic, Adil Hajric, Senahid Halilovic, Hivzija Hasandedic, Irfan Horozovic, Dzevad Hozo, Ahmet Hromadzic, Muhamed Hukovic, Meliha Husedzinovic, Omer Ibrahimagic, Nedzad Ibrisimovic, Mustafa Imamovic, Dzevad Jahic, Ibrahim Kajan, Dzevad Karahasan, Enes Karic, Ibrahim Kemura, Zilhad Kljucanin, Ibrahim Krzovic, Enes Kujundzic, Tvrtko Kulenovic, Dzemaludin Latic, Amir
Ljubovic, Munib Maglajlic, Rusmir Mahmutcehajic, Emina Memija, Teufik Muftic, Hasnija Muratagic-Tuna, Jasmina Musabegovic, Sadudin Musabegovic, Zaim Muzaferija, Fehim Nametak, Muhamed Nezirovic, Enes Pelidija, Midhat Ridjanovic, Abdulah Sidran, Adnan Silajdzic, Avdo Sofradzija, Abdulah Sarcevic, Arif Tanovic, Ilijas Tanovic, Elbisa Ustamujic, Esad Zgodic, Jusuf Ziga

• Opširnije •

U organizaciji ambasadora CG u Austriji, Dragane Radulovic, predsjednika XXIII Beckog okruga i predsjednika crnogorskog drustva Manfreda Wurma i predsjednika organizacije Kultur via Europa Valtera Horna, u prestiznom prostoru Palais porcija herrengasse 23. , otvorena je izlozba na kojoj su prestavljena umjetnicka djela Anke Buric, Nasera Hasa, Vahide Hasanagic – Nimanbegu, Aldemara Ibrahimovica, Mihaila Jovicevica, Edina Kaplania, Dragana Karadzica, Ane Matic, Bilala Nikezica, Zorana Obrenovica, Toma Pavicevica, Ivane Pejovic, Pavla Pejovica, Tanje Topuzoske i Naoda Zorica.

Izlozba ce biti otvorena do 25.03.2009.god u Becu a potom ce biti predstavljena i u drugim gradovima Austrije. RF